„Večer selskih gucov“
11.prosinca 2022.godine, u Domu HV „Zrinski“ u Karlovcu održan je koncert tradicijske glazbe : 17. „Večer selskih gucov“ u organizaciji Zajednice organizacija amaterskih kulturnih djelatnosti,pod pokroviteljstvom Grada Karlovca, Ministarstva kulture i medija RH i Ministarstva obrane RH.
Pred brojnom publikom, vjernim štovateljima kulturne baštine izveden je 90-minutni program. Sudjelovalo je 7 KUD-ova koji čuvaju i njeguju guce i rozganje: 4 skupine guca sa 16 svirača, a rozganje ( glasnice, samice ) je izvelo 17 članica i članova .
Izvedene su izvorne pjesme, plesovi i drmeši ,a tekstovi rozganja pripremljeni su posebno za koncertnu večer.
Očuvanje i promociju nematerijalnih kulturnih dobara – guca i rozganja na koncertu stručno je pratila dr.sc. Irena Miholić iz IEF-a Zagreb koja je odlično upoznata sa stanjem dobara na karlovačkom području i već bila je na nekoliko koncerata „Večeri selskih gucov“.
U izvrsnoj atmosferi dvorane u Domu HV „Zrinski“ u Karlovcu održana je još jedna
večer „selskih gucov“. Bila je to prava proslava vještina sviranja i pjevanja i revija
krasnih narodnih nošnji. Svi su izvođači pokazali zavidno znanje i umijeće, ali prije
svega volju i oduševljenje kojima njeguju ove elemente naše kulture.
Zahvaljujući istraživačima tradicijske kulture, sigurno je da su violine i bajs prisutne od
devetnaestog stoljeća (a vjerojatno i ranije) na području središnje i sjeverozapadne
Hrvatske. Franjo Ksaver Kuhač krajem 19. stoljeća svjedoči o postojanju „hrvatskog
seljačkog trogudja“, sastav dviju violina i malog basa. Tijekom vremena sastavi se
svirača mijenjaju, kao što nam govore kasniji istraživači, a posebno Grozdana
Marošević koja je velik dio svog rada posvetila upravo istraživanju Karlovačkog
područja u drugoj polovici dvadesetog te na prijelazu u 21. stoljeće. U tim mješovitim
sastavima violina uglavnom zadržava vodeću dionicu, ali se, već prema prilici i
mogućnostima mještana, sastavu pridružuju i ostala glazbala, od bugarije,
tamburaškog basa pa sve do harmonike. I dok su u prošlosti ovakvi sastavi bili
sveprisutni na društvenim i privatnim događanjima ponajprije svirajući plesni repertoar,
od polovice dvadesetog stoljeća u repertoar ulaze i pjesme.
Gotovo svi sastavi: Drajsani s Vučjaka, Poljički guci, Rečički guci i Mahićanski guci
predstavili su svoje umijeće izvodeći nekoliko slojeva tradicije. Početak nastupa su
obilježile skladno izvedene popularne pjesme novije tradicije, pomalo šlagerskog tona,
ali očito omiljene, jer su se izvedbi nerijetko pridružili svi izvođači koji su bili na
pozornici, ali i publika.
Drugi dio predstavljana bio je rezerviran za plesni repertoar, pa su izvedene varijante
poljki, rašpa, dok je vrhunac svih izvedbi bio drmeš obavezno obogaćen rozganjem.
To je osobit način pjevanja dužih melodijskih ukrasa uz potresanje glasa na slogu „oj“.
U kratkim vokalnim oblicima, obično desetercima ukratko se opjeva stvarnost života,
lijepa i ružna, često na vrlo šaljiv način. Vještina je to koju su još prije desetak godina
njegovali pojedinci starije generacije, tako da je veselje bilo čuti i mlađe samouvjerene,
glasne i jasne izvedbe. Uz rozganje uz svirače, publiku je razveselio i scenski prikaz
uz rozganje koje su predstavili članovi KUD–a Vrhovac na vrlo duhovit i zabavan način.
Predstavili su se i pjevači KUD–a Barilović kod kojih se također mogao čuti individualni
i neponovljivi pristup izvođenju od strane svakog pjevača odnosno pjevačice
ponaosob. Tome su se izričaju pridružile i izvođačice KUD–a Mostanje, koje su također
odabirom stihova i umijećem izvedbe zadivile publiku.
Zanimljivo je da, usprkos današnjem ubrzanom stilu života koji nam gotovo ne dopušta
predah i uživanje u malim stvarima, publika nije bila zamorena ni sporošću izvedbi, ni
pjevanjem nekoliko kitica pjesama. Jer, u vremena bez tolike zastupljenosti medija
upravo su svirači bili ti koji su zabavljali, pjevane pjesme odnosno pjevanje pjesama
bila zabava, ali i komentar društva, „društvena mreža“ nekog davnog (mada ne tako
davnog!) doba. Na koncertu su svi s uživanjem i iščekivanjem pozorno slušali pjesme,
sudjelovali u njima, smijali se deseteračkim stihovima. A bogme je bilo teško ostati
sjediti na opojne taktove poljki i drmeša koji su pozivali za ples.
Ova je večer bila čisto uživanje za mnoge u dvorani: i izvođače i publiku koja je ispunila
dvoranu. Čini se da ljudima ipak nedostaje i veza s kulturnim nasljeđem, ali i samo
druženje kao takvo. I možda ovo nije bila „bogata“ godina u smislu brojnosti guca,
svakako je bila bogata kvalitetom i nadom da će mladi, kojih je bilo puno i na sceni i u
publici, nastaviti njegovati ovaj djelić kulture i u budućnosti.
